Pratite nas

Reforma obrazovanja nije nuklearna fizika, samo učite od najboljih.

Ivan Pokupec

Reforma obrazovanja nije nuklearna fizika, samo učite od najboljih.

Fotografija: Pexels

Reforma obrazovanja nije nuklearna fizika, samo učite od najboljih.

Zašto ne razmišljamo o predmetima koji su im u informacijskom dobu puno potrebniji od “bubanja” informacija koje za 0,3 sekunde mogu naći na Googleu – napamet? Poput financijske pismenosti, uzgoja hrane, energetike.

Međunarodni dan učitelja se obilježava 5. listopada. To nam daje povoda za analizu obrazovanja (posebno osnovnoškolskog), uloge istoga u sociološkom i gospodarskom smislu te naše viđenje budućnosti. Ako ju želimo imati, naravno.

Obrazovanje je neupitno povezano i isprepleteno sa društvenim sustavom vrijednosti. Čak štoviše, nas nastavnike se klasificira kao “odgojno (na prvom mjestu) – obrazovne” djelatnike. Logika kaže da bi naš posao prvenstveno trebao biti odgoj pa obrazovanje.

Što je odgoj? Moja slobodna, općenita interpretacija je: priprema djeteta za samostalan, kvalitetan život.
Što je obrazovanje? Pružanje informacija koje će mu/joj u tome biti od koristi.
Možda i preopćenite definicije, ali iz njih je odmah razvidno da naš sadašnji obrazovni sustav ne zadovoljava. I što je još gore, pokazuje tendenciju udaljavanja od tih ciljeva umjesto da im se približava.

Neću analizirati krizu kućnog odgoja kao temelja za kvalitetno obrazovanje. Ona je evidentna, a razlozi su različiti: ekonomska nesigurnost, suludo radno vrijeme roditelja, stres, nespremnost na roditeljstvo, nedostatak društvenih vrijednosti…

Imajući to na umu, kako nam je pristupiti krizi obrazovanja koja uključuje: zastarjeli kurikulum, često neadekvatni kadar, vječito rastuću administraciju nauštrb rada s učenicima, strah nastavnika od gubitka posla i posljedično – sklonost “netalasanju” (što vodi u pad kriterija pri ocjenjivanju), očekivanja roditelja od nastavnika i djece…?

Jedan odgovor ponudila je tzv. Kurikularna reforma. No osim političke i ideološke obojenosti, smatram ju nedovoljnim pomakom unaprijed. Ona pretpostavlja ogromnu i skupu reformu da bi nas, slikovito rečeno, iz 50 godina zaostatka za vodećim obrazovnim sustavima današnjice gurnula u 20 godina zaostatka.

Postavlja se logično pitanje: ako već ulazimo u taj projekt, zašto ne učiti od najboljih i uhvatiti korak sa zahtjevima našeg mjesta i vremena?

Zašto ne razmišljamo o nastavi s malim brojem obaveznih predmeta, a širokom lepezom izbornih? To bi omogućilo djeci da od rane dobi istražuju svoje afinitete. Zašto ne razmišljamo o nastavi koja je u 50% satnice praktična? To bi djeci dalo priliku da se u tim afinitetima okušaju. Zašto ne razmišljamo o predmetima koji su im u informacijskom dobu puno potrebniji od “bubanja” informacija koje za 0,3 sekunde mogu naći na Googleu – napamet? Poput financijske pismenosti, uzgoja hrane, energetike. Što se tiče kurikuluma.

Kada govorimo o organizaciji sustava, zašto ne razmišljamo o uvođenju kvota upisa na fakultete čije kadrove s diplomom šaljemo ravno – na burzu. Ili eventualno u inozemstvo. Zašto ne razmišljamo o vaučerizaciji, koja bi omogućila kvalitetnijima da napreduju, a nekvalitetnima prestanak paratiziranja na državnom proračunu? Zašto ne razmišljamo o stjecanju radnog iskustva tijekom školovanja, umjesto da od 18-godišnjaka tražimo godine radnog iskustva?

To su teme o kojima treba raspravljati. Ali ne samo raspravljati, već i što hitnije implementirati. U protivnom će treća rečenica ove analize doživjeti svoje negativno, mračno ostvarenje.

Komentiraj

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Više u kategoriji Ivan Pokupec

Čitano

To Top