Pratite nas

Etnobiznismeni pokušavaju uništiti normalnu raspravu o Izbornom zakonu

Izborni zakon

Etnobiznismeni pokušavaju uništiti normalnu raspravu o Izbornom zakonu

Fotografija: Pexels

Etnobiznismeni pokušavaju uništiti normalnu raspravu o Izbornom zakonu

Slobodna Hrvatska svoj prijedlog novog izbornog zakonodavstva ne temelji na politikanstvu već Ustavom RH određenoj ravnopravnosti građana, dakle svim građanima jednako pravo glasa pod jednakim uvjetima.

Javno izvlačenje iz naftalina već pomalo zaboravljenog “magistra” Ante Đapića, ali i očekivani nastup Željke Markić izravna je posljedica javne rasprave o promjeni izbornog zakonodavstva koju je inicirala Slobodna Hrvatska.

Od cjelokupnog idejnog prijedloga oni se predvidljivo “kvače” samo na jednu polovinu prijedloga dok drugu polovinu ignoriraju što i nije neočekivano, naime isti bi ukinuli pravo posebnog glasanja za manjine, ali ne bi posebno pravo za dijasporu. Eto, to se zove istinsko politikanstvo i to s prikrivenim ciljem jer je notorno jasno što takav parcijalni prijedlog znači i da neće proći u široj javnosti.

Treba napomenuti da Ustav RH u svojem čl. 15 st. 3 navodi da se nacionalnim manjinama “može” osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor, dakle “može”, a ne “mora”, dok se pravom državljana RH koji nemaju prebivalište i boravište u RH da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor Ustav RH uopće ne bavi.

Slobodna Hrvatska svoj prijedlog novog izbornog zakonodavstva ne temelji na politikanstvu već Ustavom RH određenoj ravnopravnosti građana, dakle svim građanima jednako pravo glasa pod jednakim uvjetima.

Osnovni razlog razmatranja ukidanja mogućnosti posebnog zastupnika za manjine, uz istovremeni prijedlog o posebnom pravobranitelju za manjine, je politika pojedinih manjinskih zastupnika koja u svojoj osnovi ide na štetu prava manjina, jer se u osnovi radi o samoinduciranom apartheidu.

Notorno je da su od početka izbora manjinskih zastupnika isti provodili politiku sluganstva prema trenutno vladajućoj stranci uz izniman napor da podjela na nacionalnu većinu i nacionalnu manjinu ostane što više izražena, tj. politika manjinskih zastupnika svela se na puko održavanje njihove osobne pozicije i interesa, a što je bolje za to nego prolongirani, umjetno poticani sukob s nacionalnom većinom.

Nema se potrebe zavaravati ni da u nacionalnoj većini nema onih koji politički “žive” na odnosu prema nacionalnoj manjini.

Upravo zato stvorila se jedna politika simbioze politikanata iz nacionalne manjine i politikanata iz nacionalne većine, jer jedni bez drugih ne mogu, jednako kako HDZ ne može bez SDP-a, te je upravo zato i priskakanje u pomoć politikantima nacionalne manjine od strane tzv.”desničara” kojima namjera uopće nije ukinuti pravo nacionalnoj manjini, iako je javno verbaliziraju, već javnom kontaminacijom ideje o ukidanju posebnih zastupnika to spriječiti.

Očekuje se i druga faza akcije spašavanja postojanja saborskih zatupnika iz reda nacionalnih manjina, a na način da će se politikanti iz redova nacionalnih manjina pozvati upravo na ove politikante iz nacionalne većine, tj. da im se ugrožavaju stečena prava, da ih se progoni, da ovo, da ono, da 41., da 45., sve samo kako bi se održalo postojeće stanje.

Neodrživost postojećeg stanja je upravo ono što je motiviralo Slobodnu Hrvatsku na javnu raspravu, jer dok politikanti na temi nacionalnih manjina dobro žive, u krajevima tzv. posebne državne skrbi i Hrvati i Srbi izumiru.

U ovome trenutku u RH postoje građani nacionalne manjine koji žive u getu, getu u kojemu su čuvari opstojnosti geta upravo pripadnici njihove nacionalne manjine. U ovome trenutku u RH postoji segregacija po nacionalnoj osnovi u školama, kao izvor budućeg sukoba na relaciji manjina većina.

U kolokvijalnom razgovoru reći nekome da je Srbin postalo je gotvo uvreda, a onaj tko je po rođenju Čedo sada se zove Dominik..

Treba reći i ono što se nikada nitko nije javno usudio reći, ali politika umjetne konfrontacije vodi se od trenutka poraza velikosprske nacionalističke ideje na tlu RH.

Treba reći da posljedice tzv. Zakona o aboliciji govore upravo o toj namjeri, naime iako je ideja iza Zakona o općem oprostu humana i visoko moralna, realizacija je očito bila namjerno tako izvedena.

Umjesto da jse svakog tko se tijekom Domovinskog rata ogriješio o Hrvatsku, izvede pred sud i da mu sud utvrdi pravo na oprost, isti je dodijeljen paušalno svima i tako su svi s jedne strane bojišnice izjednačeni s drugom stranom, tako su svi postali isti, svi su postali agresor, i sjeme razdora je posijano, namjerno.

Slobodna Hrvatska je predstavila cjelovito riješenje koje pruža adekvatnu zaštitu prava svih državljana RH, ali ne po nacionalnoj osnovi ili gdje tko boravi, jer brojanje krvih zrnaca podjele u Hrvatskoj moraju prestati, bez obzira na interese naftalinskog magistara i ostalih “profitera” !

Redakcija Portala.sh prenosi stavove i tekstove koji otvaraju bitne teme za budućnost Republike Hrvatske.

117 komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Više u kategoriji Izborni zakon

To Top