Pratite nas

Umjesto konoplje, na poljima drača i propaganda

Dino Vrandečić

Umjesto konoplje, na poljima drača i propaganda

Fotografija: Pexels

Umjesto konoplje, na poljima drača i propaganda

Problemi u hrvatskom agraru su katastrofalni. Pod egidom slobodnog tržišta, naša je poljoprivreda, naše selo, planski i dogovorno devastirano u interesu puno moćnijeg lobija i interesne skupinice nego što je to hrvatski narod.
 
Uvoznički lobi jedan je od onih lobija kojima su podređeni svi pravno, političko, ekonomski alati Hrvatske, pa stoga na čudi da paradoksi Hrvatske bivaju sve fantastičniji i sve teže shvatljivi.

Jedan od većih paradoksa je činjenica da dok nam selo odumire, plodna zemlja zarasta u korov, seljaci na rubu preživljavanja, mladost u egzodusu… uvjeti za proizvodnju visokodohodovne ratarske kulture, kao što je industrijska konoplja,  u Hrvatskoj su idealni, a postoji i tradicija kao i znanje.
 
Industrijska konoplja u zemljama sređene ekonomije i razvijene poljoprivrede, standardna je na oranicama. Riječ je o jednoj od najkorisnijih kultura, te se koristi u mnogim radno intenzivnim industrijama, od građevine, tekstila, prehrambene industrije, stočne hrane pa sve do kozmetike. Na deseci proizvoda mogu se proizvesti od ove biljke.

Potencijal ove kulture, dakle, evidentno je ogroman, kako u primarnoj industriji tako i svim pratećim industrijama. To je biljka koja može dati neviđen impuls revitalizaciji sela ali isto tako i malim i srednjim poduzećima, otvoriti na stotine radnih mjesta i biti jedan od najvažnijih domaćih strateških proizvoda.

Tome u prilog ide i interes stranih investitora sa sjevera Europe, koji imaju veliku potražnju za ovom sirovinom ali ne i uvjete za njezinu proizvodnju poput Hrvatske. Zdravorazumska politika i elementarno ekonomski pismena, odgovorna svojim građanima i njegovim interesima, objeručke bi prihvatila industrijsku konoplju te maksimizirala njenu proizvodnju, poticala proizvođače i u konoplji prepoznala potencijal.

Međutim, kako to već biva u Hrvatskoj, birokratskim uplitima te poljoprivrednom  politikom, odvojenom od stvarnosti i realnih potreba društva, industrijska konoplja još uvijek predstavlja egzotičnu biljku na našim poljima, sve više obraslim u ambroziju.

Osim što je Hrvatska na dnu europskih ljestvica po navodnjavanju obradivih površina, osim što je Hrvatska jedna od najviše uvozno orijentiranih zemalja, osim činjenice da je Hrvatska pred jednim od najvećih egzodusa u povijesti, bezperspektivne budućnosti, bezidejne sadašnjosti, država i ekonomija zaostala i bez daha, u isto vrijeme, bez ikakvog razvojnog koncepta vladajuće nomenklature, Hrvatska je sad još i na rubu rasprodaje, koncesioniranja, de facto, a sve više i de jure, žrtva modernog kolonijalizma. Jedini razlog zbog čega još nismo potpuno kolonizirani, valjda je cijenkanje režimskih političara oko cijene koju mogu dobiti za prodaju Hrvatske.
 
Takva morbidna politika, sigurno nije slučajna, niti lišena računice. Računicu u tome vide korumpirani vlastodršci, koji će naplatiti svoje zanemarivanje nacionalnih interesa u korist povlaštenih skupina ali i svijetskih koorporacija, a koji su duboko svjesni potencijala naše zemlje.

Žalosti što se Hrvatska najplodnija zemlja, ubrzano sprema za komasaciju i koncesiju, iako je komasacija, okrupljivanje, u mnogim slučajevima potrebno zbog konkurentne proizvodnje, okrupljivanje zemljišta zbog koncesije stranim GMO koorporacijama, siguran je put u propast Hrvatske a već nam je sada Slavonija na putu prema Irskoj.

Ovdje je nedvojbeno riječ o perfidnom planu koji za cilj ima raseliti stanovništvo egzistencijalnim iscrpljivanjem, miniranjem domaće proizvodnje, prisilom na dužničko ropstvo i u konačnici pakiranjem kofera i pravac ekonomska emigracija po bijelom svijetu.

Tako ekonomski očišćenu zemlju, za šaku dolara, odnosno šaku eura (koji se, nota bene, uskoro uvodi u Hrvatsku), naši ljevi i desni, naši socijalni i domoljubni, naši progresivni i tradicionalistički političari, podati će na sramnim aukcijama novim velmožama i vlastelinima, stranim ali i onim domaćim, nekim novim Todorićima.
 
Postavljam pitanje odgovornima, Vladi: Ako je sve ovo samo katastrofičarsko i neutemeljeno rezoniranje, zašto onda nije uvažena logika po kojoj bi se trebala maksimizirati proizvodnja industrijske konoplje? Zašto birokracija minira jednu veliku priliku za Slavoniju, Hrvatsku? Zašto se tvrdoglavo odbija pogodovati interesima građana od strane dužnosnika? Zašto se donosi Lex Agrokor, a ne Lex Slavonija, Lex Croatia? Zakon koji bi pogodovao građanima, a ne uvoznicima i stranim kompanijama? Zašto NE konoplji?
 
Nadam se da će Vlada odgovoriti što prije na neka od ovih pitanja onoma kojima duguju odgovore, građanima.

127 komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Više u kategoriji Dino Vrandečić

To Top