Pratite nas

Dokad mislite gledati sapunice i čuditi se rasulu u državi?

Fotografija: Slobodna Hrvatska

Ivan Pokupec

Dokad mislite gledati sapunice i čuditi se rasulu u državi?

Politika – to ste vi

Danas bi u Hrvatskoj bilo vrlo lako, ali i dugotrajno, nabrajanje svih područja u kojima kao društvo imamo problem. Salonskom dijagnostikom se ionako bavimo svi, no riješenjima rijetko tko. A djelovanjem samo “endemska vrsta”. Idealisti.

Stoga je od iznimne važnosti prepoznati korijen svih tih problema jer tek tada možemo početi rušiti to otrovno, čudovišno stablo. A korijen je uvijek u perdominantnim društvenim vrijednostima, tj. listi prioriteta. Ne onima u koje se kunemo, već u onima koje živimo.

Odmah možemo sa sigurnošću ustvrditi da živimo u društvu koje je licemjerno. Obje ideološke strane i svi društveni staleži se zaklinju u vrijednosti koje djelima ne zastupaju. I to do te mjere da će onoga tko iskoči i pokaže spremnost djelima potkrijepiti svoje riječi prvo – figurativno rečeno – po nogama oplesti ljudi koji navodno s njim dijele te vrijednosti, a onda će ga udarcem po glavi dokrajčiti suprotna ideološka strana.

I to nije ništa čudno. Onaj koji živi to što govori je dišući reflektor koji obasjava licemjerje koje oni oko njega nastoje sakriti u mraku. Zato je on opasnost i čim prije ga treba diskreditirati i prikazati samodopadnim, častohlepnim, egomanijakalnim. Dok se zapravo samo radi o čovjeku čija je lista razumnije posložena od one društvene.

Tako će se, primjerice, svi načelno složiti s vama da dobrobit ljudi mora biti iznad profita na toj listi. No ako se ponašate u skladu s tim vjerovanjem, ubrzo će vas nazvati socijalistom i lezilebovićem. Svi će se “na prvu” složiti s vama da nacionalni interesi moraju biti iznad korporativnih. No ako inzistirate na tome, reći će da ste zadrti nacionalist. Ako pak “previše” govorite o uhljebništvu onda ste, naravno, bezosjećajni kapitalist i prikriveni robovlasnik.

Znači li to da se trebamo prilagođavati nečijim mišljenjima? Nimalo. Politička borba je borba koja nikada ne prestaje jer društvo uvijek može biti bolje – djeca uvijek trebaju imati više mogućnosti, roditelji veća prava, radnici bolje uvjete rada… Zato su nam idealisti prijekopotrebni. Ljudi koji su voljni boriti se za ciljeve čije ostvarenje možda neće ni doživjeti.

Ljudi mišljenja i prilagođavanja situaciji su ionako samo politikanti, a oni među nama koji ne ulažu sebe u bolje sutra za svoje potomke svojevoljne žrtve spremne žrtvovati njih.

Mi trebamo ljude koji su spremni posložiti svoju listu prioriteta. I djelovati.

Nastavi čitati
Preporučamo
54 komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Više u kategoriji Ivan Pokupec

To Top