Pratite nas

Sabor je donio štetan ‘Lex šerif’ umjesto novog plana teritorijalnog ustroja Hrvatske

Fotografija: Flickr, Vlada RH

Državna uprava

Sabor je donio štetan ‘Lex šerif’ umjesto novog plana teritorijalnog ustroja Hrvatske

Unatoč pritiscima javnosti Sabor je sa 78 glasova donio  izmjene Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, popularno nazvanog ‘Lex šerif’. Slobodna Hrvatska smatra da je donošenje tih izmjena novi udarac na demokraciju u Hrvatskoj s ciljem pogodovanja lokalnim moćnicima zbog ovlasti koje imaju župani, gradonačelnici i načelnici po tom zakonu. Tako bi kod neizglasavanja proračuna u nekom gradu, županiji ili općini skupština koja ga nije podržala bila raspuštena pa bi se morali  ponavljati izbori za nove vijećnike skupštine, ali gradonačelnik, župan ili načelnik bi ostao isti. Ni do sada nije bilo  moguće efikasno nadzirati lokalnu samoupravu, a donošenjem ovog zakona to će biti još teže.

S obzirom na činjenicu neodrživosti trenutnog teritorijalnog ustrojstva Republike Hrvatske, Slobodna Hrvatska je politička stranka koja teži racionalizaciji državnog, regionalnog i lokalnog upravnog aparata. Zato se zalažemo za veliko smanjenje broja samoupravnih jedinica. Naš prijedlog je vrlo sličan onom kojeg predlaže dr. sc. Ivan Koprić koji se zalaže za 123 održive lokalne jedinice za razliku od sadašnjih 576 koliko ih imamo sa županijama. Dok dr. Koprić predlaže 5 regija, mi predlažemo 6 koje bi odgovarale logičnom i racionalnom ustroju RH:

1. Slavonija
2. Sjeverna Hrvatska
3. Zagreb
4. Središnja Hrvatska
5. Istra i Primorje
6. Dalmacija

Kako bismo promovirali ovaj novi teritorijalni ustroj kao stranka se predstavljamo sa 6 spomenutih regionalnih  jedinica na društvenim mrežama.  Na taj način stvaramo pretpostavke za vođenje smislene regionalne politike i promocije stranačkog programa.

Analizu problematike postojećeg teritorijalnog ustroja napravio je dr. sc. Ivan Koprić. Uz njegovo dopuštenje prenosimo njegov stav kojeg je ove jeseni izrekao na predavanju u Zagrebu pod nazivom „Ne idi malen ispod zvijezda,  hrvatska lokalna samouprava između uhljebništva i utopije“: „’Lex šerif’ ide u potpuno pogrešnom smjeru. Umjesto da građanima otvaramo kanale utjecaja na lokalnu politiku i odlučivanje, mi građane potiskujemo. Ja sam predložio da se  ovaj zakon nazove Zakonom o zaštiti načelnika i župana od građana. To bi bio sasvim primjeren naziv. Zakon je antidemokratski, on je donesen za vlast, a protiv nas građana.“

Lokalne jedinice bi po njemu trebale imati važnu ulogu u političkom opismenjavanje građana: „Uloga lokalnih jedinica je upravna, politička, socijalna, ekonomska i ekološka. Mi se već 27 godina borimo s autoritarnom političkom kulturom i još nismo napravili iskorak prema demokratskoj političkoj participativnoj  kulturi kako bi se od lokalne do državne razine selekcionirali najbolji političari.“ Ova ideja korespondira s idejom Slobodne Hrvatske o uvođenju direktne demokracije, koja će osiguravati sudjelovanje građana u donošenju važnih odluka neovisno o izborima.

Kao što statistike pokazuju danas imamo pet puta više lokalnih jedinica nego 1991. Takvo drastično povećanje tog broja  je posljedica politike HDZ-a s ciljem stvaranja mehanizma koji će im osigurati dugovječnost na vlasti. U vezi toga dr. Koprić je rekao: „Županije su formirane po načelu kako što bolje proći na izborima, tj. za dizajniranje političkih ishoda. Njihov ustroj je  izradio Vladimir Šeks i kao što vidimo  tu je HDZ doista profitirao.“ Dodali bismo ovim riječima da su i izborne jedinice formirane s istom svrhom. Kao drastičan primjer navodimo Zagreb koji je podijeljen na 4 izborne jedinice kako bi birači iz ruralnih područja donijeli HDZ-u prevagu. Uz promjene ovog ustroja  ide i promjena političkog ustroja na 6 izbornih jedinica koje prate 6 regija i smanjenje broja saborskih zastupnika bar za 1/3.

Problem je što ne postoje nikakvi precizniji kriteriji kako neko naselje dobiva status grada osim administrativnog, populacijskog i tzv. posebnog kriterija: „Hrvatska ima 6756 naselja od kojih je samo 39 većih od 10 000 stanovnika, a čak 82,5% naselja s manje od 500 stanovnika. To su većinom mala sela. Godine 1993. imali smo 69 gradova, a 2016. čak 127 je naselja koja nose naziv grad. U Hrvatskoj imamo čak 55 gradova koje ni po populacijskom, ni po administrativnom kriteriju ne bi mogli biti gradovi, ali zahvaljujući ‘zalaganju’ saborskih zastupnika nekim čudom su postali gradovi iako to nisu. Imamo i kategoriju velikih gradova, njih 17 među kojima su i Kaštela koja su zapravo zajednica od 8 malih naselja. Županije da bi opstale iz državnog proračuna godišnje dobivaju čak 2 milijarde kuna pa je za njih prikladan naziv ‘protočni bojler za državnu lovu’.”, rekao je ovaj ugledni hrvatski znanstvenik. Dodajmo još da pored županija brojne općine i gradovi također nisu ekonomski samoodrživi.

Dr. Koprić  ističe da takav ekonomski neodrživ i po Hrvatsku poguban broj samoupravnih jedinica  prati i odgovarajući broj uhljeba: 8.354 vijećnika, 128 gradonačelnika, 428 općinskih načelnika, 20 župana i 746 njihovih zamjenika, 13.600 službenika, pa 26.500 zaposlenika u lokalnim ustanovama i 30.000 u lokalnim komunalnim poduzećima,  članova savjeta mladih do 2.500 i vijeća i predstavnici nacionalnih manjina 5.200 članova. Toj brojci treba dodati još kooptirane članove raznih  odbora i drugih tijela. Plaće prima 68.000 ljudi, a još do 50.000 ih obavlja dužnosti uz naknadu ili bez nje.

Kao primjer uspješnog smanjivanja lokalnih jedinica dr. Koprić je naveo primjer Danske koja je od 1970. do 2007. broj od 1098 jedinica smanjila na 98 i 5 regija. Danska je najdecentraiziranija zemlja u Europi. Proces okrupnjavanja lokalnih  jedinica u toj zemlji  je prošao kroz nekoliko faza, a trajao je preko 30 godina.

Reforama koju dr. Koprić predlaže može se provesti u vremenu od 10 godina, a sadrži prijedlog da bi Hrvatska trebala imati 123 održive lokalne jedinice. Za tako nešto ni jedna od vodećih stranaka godinama nema sluha.  Kao što je istaknuo: „To se može provesti kroz političke odluke oslanjajući se više na racionalno, a manje na emocionalno. Pametne nacije se orijentiraju na ciljeve.“

Mi smo se orijentirali na cilj kojeg je Slobodna Hrvatska definirala ovako: stvaranje humanijeg, pravednijeg, socijalno osjetljivijeg i ekonomski održivog društva slobodnog čovjeka. Bez novog teritorijalnog i političkog ustroja Hrvatske nezamislivo je stvoriti ekonomski održivo društvo jer su sadašnji troškovi postojećeg uhljebničkog sustava toliko visoki da ugrožavaju opstanak Hrvatske. Moramo raditi velike korake kako više ne bismo išli ‘maleni ispod zvijezda’ već postali konkurentniji drugim narodima u ekonomskom smislu. Zalog takvom hodu je jeftinija i efikasnija država bez uhljebničkog sustava, država koju vode moralni,  stručni i sposobni umjesto politički podobnih.

 

 

165 komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Više u kategoriji Državna uprava

To Top