Pratite nas

Dan pobjede koji želim

Komentar dana

Dan pobjede koji želim

Ne moram biti Nostradamus da pretpostavim da će državni vrh na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu vrlo vjerojatno izgovoriti floskulu “pamtiti prošlost, ali i gledati u budućnost.” Floskulu koja sama po sebi stoji i s kojom se samom po sebi apsolutno slažem, ali koja iz njihovih usta ne znači i ne vrijedi ništa.

Većina hrvatskih građana još uvijek živi u `41., `45., `91. i `95. godini, pa ne čudi tvrdnja da pamte prošlost. Pamte je itekako, ali im je fokus na krivim stvarima. HDZ se tijekom rata nakrao toliko da je osigurao raskošan život za svoje prapraunuke, na štetu svih ostalih hrvatskih građana, a najviše onih pravih branitelja koji su riskirali, a mnogi i dali život i zdravlje. Sutra slavimo i njihov dan, Dan hrvatskih branitelja, a zbog svih svojih nedjela nijedan HDZ-ovac ne bi se smio niti pojaviti u Kninu. Ali “zna se” odavno da oni ni ne znaju za sram.

Osim HDZ-ovih nedjela, zaboravljen je i urbani branitelj s naušnicom, koji je do rata slušao Balaševića, Bajagu, pa čak i Riblju čorbu. HDZ-ova ideološka propaganda bacila ga je u zaborav i premjestila fokus na ruralnog branitelja s krunicom oko vrata, uzornog (H)rvata, katolika i tradicionalista, te naravno mrzitelja svega srpskog, modernog i sekularnog, kakvih je zapravo bilo najmanje (“urbani” i “ruralni” ovdje ne znače nužno mjesto porijekla, nego mentalni sklop). Time HDZ samo tjera vodu na svoj mlin, širi stereotipe i dodatno dijeli naše, već ionako duboko podijeljeno društvo.

Ne gledaju hrvatski građani ni u sadašnjost, osim u estradu, nogomet i političko mlaćenje prazne slame. HDZ je tijekom 30 godina postojanja učinio i čini sto puta veće zlo i štetu Hrvatskoj i njenim građanima nego četnici u četiri godine (ovdje navodim jedan citat sa Facebooka: “Prema HDZ-u četnici su humanitarna organizacija!”).

Vremena su se promijenila. Neprijatelj nam više nisu ni susjedi, ni pobunjeni pripadnici nacionalnih manjina, nego dio Hrvata koji planski tlači i uništava vlastitu domovinu, okupljen u “državotvornu,” a zapravo državorazornu stranku HDZ. Dok god je HDZ-a, nema nam budućnosti, osim u Irskoj i Njemačkoj, ni Hrvatima, ni Srbima, ni hrvatskim građanima bilo koje druge nacionalnosti koji nisu članovi državorazorne stranke ili nekog njenog satelita. Opet ću upotrijebiti jedan citat koji mi se sviđa: “Dok HDZ ne umre, Hrvatska neće živjeti!”

Parafrazirat ću floskule državnog vrha na proslavama u Kninu – moramo pamtiti prošlost HDZ-a u ratu i iza njega, ali moramo i gledati u budućnost bez državorazorne stranke! Dan kad će HDZ nestati je Dan pobjede koji želim, uz sve dužno poštovanje prema 5. kolovozu. To će biti dan kad će Hrvatska konačno pobijediti svog neprijatelja i osloboditi svoj teritorij.

Nadam se da će taj dan doći što prije. I da će pasti na 2. ili 8. kolovoza, da spojimo dane u produženi vikend. U tome smo ipak najbolji.

AUTOR: Natko Omero

Nastavi čitati
Preporučamo

Redakcija Portala.sh prenosi stavove i tekstove koji otvaraju bitne teme za budućnost Republike Hrvatske.

Komentiraj

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Više u kategoriji Komentar dana

To Top