Pratite nas

Današnja Hrvatska je naš odraz u ogledalu

Fotografija: Pexels

Dino Vrandečić

Današnja Hrvatska je naš odraz u ogledalu

Čemu se može nadati demokracija bez demosa? Bez nas? Ničem dobrome, demokracija je žali Bože vremena i truda ako članovi društva ne sudjeluju, ako nisu upućeni i uključeni u politički i demokratski proces.

Od samog osnutka moderne Hrvatske, svjedoci smo raskoraka između prava i pravne države. Počevši od privatizacije početkom ratnih devedestih pa sve do  najnovijih afera, kao svojevrsnog epiloga, osuđeni smo samo na pesimizam i žalosnu konstataciju kako sustav ne funkcionira.

Oni malo više skloni analitici, dodati će kako su zakoni dobro napisani, ali je provedba loša. To je uglavnom točno iako s protokom vremena dobivamo sve više zakona koji su nezamislivi u uređenim društvima, poput Ovršnog zakona ili zakona o koncesijama.

Čini se da se baš takvi zakoni neumoljivo  provode, a oni dobri stari zakoni koji imaju za cilj spriječiti višestruke prometne prekršitelje sa smrtnim slučajevima kakav je Horvatinčić, da ponovno ubiju nevine ljude, takvi zakoni se već nekako mogu fleksibilnije tumačiti, te sa nešto medicinske i pravne kreativnosti ili pak nešto više eura, pravosuđe može pustiti ubojicu na slobodu. Dok režije koje ne možete platiti, zelenaške kamate koje ne možete vratiti, sa tim šale nema, zakon je jasan: Plati ili letiš na cestu!

Todorić koji se zaduživao po najnepovoljnijim uvjetima u povijesti poslovanja, koji nije smatrao da se dobavljačimi treba platiti isporučena roba, takvima je hrvatska pravna država spremno priskočila u pomoć, vama, koji ste mislili da strane banke u Hrvatskoj ne mogu poslovat poput gangstera, vama ta ista država nije priskočila u pomoć, priskočila je bankama, zaštitila gangstere od žrtve a ne žrtvu od gangstera.

Svi ovi primjeri, a oni su samo kap u moru, tjeraju nas na detekciju ključnog uzroka problema koji nas sve pogađa i tjera u očaj.

Demokracija kao oblik vladavine i državno uređenje, po definiciji, se temelji na vladavini prava, zakonima koje kreira i predlaže izvršna vlast, donosi zakonodavna  i odgovorno i neovisno provodi sudbena vlast. Podjela vlasti na ove tri osnovne grane postoji zbog međusobne kontrole i raspodjele moći, koja onda onemogućava samovolju pojedinaca i moguću diktaturu. Stoljeća demokratske prakse usavršavaju ovaj oblik vladavine pa i sama  činjenica kako je demokracija najrašireniji oblik vladavine u svjetu, pokazatelj je da taj poredak ipak nešto vrijedi te da može funkcionirati.

Zašto onda u Hrvatskoj demokracija ne funkcionira? Zašto nam je pravosuđe na kojem se temelji demokratski poredak, više slično srednjovjekovnim crkvenim kanonima koji su spas duše prodavali za novac samo onima dubljeg džepa, dok je onim drugima duša odlazila pod ovrhe, kao što danas vaše kuće idu pod ovrhe?

Uzrok problema ne leži u demokratskim granama vlasti, uzrok problema leži u demokratskim korjenima vlasti, a to smo dame i gospodo upravo mi, građani, demos. Mi smo demokracija i mi smo ti koji funkcioniramo ili ne funkcioniramo, o nama u korijenu ovisi kakve će biti grane i kakvo će nam društvo biti.

Demokracija se zasniva na participaciji političkih subjekata, dakle svih nas punoljetnih građana sa pravom glasa, kao što se u starim monarhijama vlast temeljila samo na političkom subjektivitetu jednog čovjeka, kralja, od čijih je kvaliteta ovisila čitava nacija. Danas uspijeh jednog demokratskog društva temelji se na participaciji nas koji odlučujemo i kojima pripada vlast, a konzumiramo je preko naših predstavnika kojima dajemo naše povjerenje na demokratskim izborima.

Participacija građana nije ni približno završena tek izborima predstavnika u parlament. Time participacija tek onda počinje. Povjerenje u političare uredno smo izgubili nakon privatizacije i svih ostalih malverzacija do dana današnjeg, ali izgubili smo nešto puno važnije, nešto što se nikad ne smije izgubiti, o čemu ovisi previše toga da bi se moglo izgubiti. a to je povjerenje u nas same.

Čemu se može nadati demokracija bez demosa? Bez nas? Ničem dobrome, demokracija je žali Bože vremena i truda ako članovi društva ne sudjeluju, ako nisu upućeni i uključeni u politički i demokratski proces. Zašto bi netko na poziciji stavio vaš interes ispred svog osobnog? Zašto se ne bi okoristio? Zašto ne bi oslobodio pijanog miljunaša i osobno profitirao?

Sva ova pitanja zašto imaju samo jedno zato. Zato jer im to dopuštamo. Mi smo ta demokracija koja ne funkcionira, a ne oni koji u javnim službama funkcioniraju sasvim solidno, ali ne za javni interes nego svoj osobni. Mi smo ti koji smo dozvolili da nas otuđe od demokratskog procesa, da nam politiku ogade, unište povjerenje u sustav, podvale ideološke teme, uskrate egzistencijalne odgovore. Mi smo taj razlog u korjenu svih problema, ali smo isto tako i jedino rješenje problema.

Samo o nama ovisi hoćemo li potencirati razlike među nama ili čemo se fokusirati na zajedničke ciljeve, da li ćemo dozvoliti da nam se nameću teme koje nas antagoniziraju ili ćemo mi njima nametnuti teme koje nas zanimaju, a važne su jednako i građanima lijeve i građanima desne orijentacije.

Zaključno, kontrola je i u demokraciji od presudne važnosti kao i u ostalim oblicima vlasti. Demokracija jest zamišljena kao vladavina nas građana ,nekad direktno, ali pretežno preko demokratski izabranih predstavnika, međutim kontrolu u demokraciji nikad ne smijemo izgubiti.

Ako mi ne kontroliramo naše predstavnike, onda će naši predstavnici kontrolirati nas, to će raditi putem medija, manipulacijama, ideologijom, prigodnim temama, trivijalijama i na nebrojene druge načine, ukratko, raditi će nam što hoće i kako hoće. Nikad u našem interesu, uvijek za svoj vlastiti i onih od kojih mogu imati interes.

Mi u ovoj zemlji mogli smo se najbolje u to uvjeriti. Nažalost, reakcija nije bila bijes i istinska promjena, već smo reagirali apatijom i odustajanjem što nam se odbilo o glavu i odbija se i dan danas, dokle? Pitanje je na koje ćemo jako brzo morati odgovoriti.

Ne znam da li će ovaj tekst biti svrstan ljevo ili desno ali ako već mora biti ideologije, neka vam ideologija bude participacija, a bolja Hrvatska politička misao vodilja.

62 komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Više u kategoriji Dino Vrandečić

To Top