Pratite nas

HDZ i SDP su stvorili savršenu korupcijsku državu

Fotografija: Pixabay

Osvrti

HDZ i SDP su stvorili savršenu korupcijsku državu

Najveću odgovornost za kvalitetu funkcioniranja države imaju političke stranke koje su do sada obnašale izvršnu vlast.

Od trenutka proglašenja neovisnosti (8. listopada 1991. godine) pa do danas dvije su se političke stranke sa svojim koalicijskim partnerima izmjenjivale na vlasti.

To su HDZ i SDP. Od 26 godina od proglašenja neovisnosti pa do danas, HDZ je bio nositelj izvršne vlasti 18 (70%), a SDP 8 (30%) godina. Zbog toga su upravo te dvije političke stranke najodgovornije za ono što je do sada RH kao država postigla.

Što smo to kao država i društvo postigli?

Danas sasvim sigurno možemo tvrditi da ne živimo u državi i društvu koje je istinski demokratsko, pravedno, socijalno osjetljivo i ekonomski održivo.

Imperativ političkog djelovanja trebao bi biti stvoriti društveno-ekonomski sustav u kojem će gospodarstvo biti usklađeno sa zaštitom okoliša i socijalnom pravdom, a ne borbom za stvaranjem što većeg profita u rukama sve manjeg broja pojedinaca.

Umjesto toga, već više od 20 godina svjedočimo kako dvije političke stranke (HDZ i SDP) obnašajući izvršnu vlast koriste sav koruptivni potencijal koji im stoji na raspolaganju za vlastito bogaćenje i bogaćenje privilegirane manjine, a na štetu velike većine naših građana.

Kako je moguće da u demokratskom sustavu legitimitet birača dobiju političke stranke koje ne rade u interesu većine. Nije li demokracija politički sustav u kojem vlast pripada većini pa je logično da radi u interesu te većine. Zašto bi većina birala vlast koja ne radi u njihovu interesu, već u interesu manjine. S obzirom da u Ustavu RH stoji da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, a narod smo svi mi, evidentno je da velika većina tog naroda ne ostvaruje najveću korist. Kako je to moguće?

Odnosi u državi i društvu rezultat su sukoba i suradnje pojedinih interesnih skupina. Stoga je ključno pitanje za svaku interesnu skupinu: Kako za sebe ostvarit najveću korist?

Ako najveću korist ne ostvaruje većina (narod), već određene interesne skupine. Postavlja se pitanje: Kako im to uspijeva?

Ključna ljudska osobina zbog koje se to događa zove se oportunizam. Oportunizam je osobina čovjeka koja u politici i javnom životu usmjerava ponašanje pojedinca prema ostvarivanju osobne koristi. Politikom se u pravilu bave ljudi koji su skloni oportunizmu (iskorištavanju drugih za vlastitu korist), a to znači da će glavni kriterij pri donošenju političkih odluka uvijek biti osobna korist, a ne najveća korist za sve. Time je stvorena prva i najvažnija pretpostavka za stvaranje korupcijske države, a u korupcijskoj državi nema istinske demokracije jer u demokraciji vlast pripada većini koja radi u korist većine, a ne kao što je to danas slučaj, gdje vlast pripada manjini koja radi u interesu te manjine.

Korupcija je patološka pojava u kojoj vladajuća politička elita osobni interes stavlja iznad općeg interesa političke zajednice. U demokratskom sustavu narod bira svoje predstavnika koji donose zakone po kojima se regulira život u državi. Taj bi model bio izvrstan, kada bi izabrani predstavnici naroda bili nekorumpirani.

No, što ako su skloni korupciji? Što ako su oportunisti? Tad se događa ono čemu svjedočimo zadnjih 26 godina. Predstavnici vlasti koje je izabrala većina, zbog oportunizma, odnosno svoje osobne koristi ne rade u interesu te većine već pogoduju svojim političkim utjecajem manjini od koje imaju osobnu korist. Evo kako to u praksi izgleda.

Bankarski i korporativni sektor, koji ostvaruje najveće profite i raspolaže ogromnim financijskim sredstvima, zbog oportunizma, koristi svoju financijsku moć za kontrolu nad medijima i za korupciju političara. Korumpirani političari zbog oportunizma pogoduju bankarsko-korporativnom sektoru izmjenom ili donošenje novih zakona kako bi ovi zadržali ili ostvarili još veće profite.

Akademici, znanstvenici, sveučilišni profesori, zbog oportunizma na sve to šute jer im korumpirani političari osiguravaju privilegirani status u društvu (iznadprosječne plaće, novac za znanstvene projekte i sl.).

To je osnovni koncept korupcijske države. Samo u korupcijskoj državi u kojoj nema istinske demokracije izabrani političari rade u korist manjine, a na štetu većine. Istinska demokracija i korupcijska država su, prema tome, u obrnuto proporcionalnom odnosu. Što je država više korumpirana to je manje istinski demokratska jer u istinski demokratskom društvu političke odluke moraju biti u interes većine jer ih je većina izabrala.

Stoga valja zaključiti da RH nije istinski demokratska država jer izabrani predstavnici ne donose odluke i zakone koji će osigurati najveću korist za sve, dakle ne rade u interesu većine, već zbog svojih osobnih interesa pogoduju manjim privilegiranim interesnim skupinama što je u suprotnosti sa suštinom istinskog demokratskog poretka.

Nastavi čitati
Preporučamo

198 komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Više u kategoriji Osvrti

To Top