Pratite nas

PANDEMIJA NESPOSOBNOSTI: Blaženka Divjak i njene reforme!

Ivan Pokupec

PANDEMIJA NESPOSOBNOSTI: Blaženka Divjak i njene reforme!

Prvo je krenula u jedan od najvećih projekata u povijesti Republike Hrvatske – kompletnu reformu obrazovnog sustava – bez ikakvog plana i programa. Onda su nešto tu sklepali na ho-ruk i krenulo se s informatizacijom. Ulupali su se milijuni u informatičku opremu upitne kvalitete te je krenula idiotizacija nastavnika kroz skupljanje značkica i tipičnu mantru svih ideologa bez sadržaja: ništa staro ne valja, sve novo je dobro.

Padali su sustavi kao ministri: matične knjige, e-dnevnici, Loomen… Ali reforma je morala ići dalje.

Složili su se navrat-nanos i novi udžbenici upitne kvalitete. Sličniji slikovnicama nego udžbenicima, pokrenuli su idiotizaciju učenika. Znanja koja je nekada trebalo usvojiti do 4. razreda danas se usvajaju do kraja osnove škole, jer smo se umjesto obrazovanja počeli baviti “prirodnim roditeljstvom” Tomislava Kuljiša. Riječ “ne” stavljena je u razinu zlostavljanja, a svi moraju biti odlikaši.

Usput je Sveučilištu u Mostaru oprošten kredit od 217 milijuna kuna, čime je napravljen ogroman skok u idiotizaciji roditelja, koji cijeli ovaj igrokaz financiraju. A onda je nastupila korona i pokazala koliko su tanke staklene nogice ambicija gospođe Divjak. Preko noći se prešlo s priče o tome kako stvar nema alternativu, na priču o tome kako trebamo sklepati školsku godinu kako god znamo.

I taman kada sam pomislio da je tu kreativnosti kraj, donesena je odluka da se nakon jenjavanja epidemije u školu vrati: prvašiće. Točnije, prvi, drugi, treći i četvrti razred. Ne veća djeca, koja će razumjeti potrebe poštivanja mjera. Ne osmaši koji prelaze u novu fazu obrazovanja i života. Ne srednjoškolci. Nego oni najzaigraniji, najšmrkaviji, najnježniji. Što bi uopće moglo poći po zlu??

Ali – kao u TV prodaji – ni to nije sve!

Najnoviji Blaženkin pet project je informatika od 1. razreda osnovne škole.
I ponovo je forma tu: odlična ideja kojoj se nitko razuman neće protiviti.
I opet nema sadržaja: plana, programa, opreme, nastavnika.

Ali očito je bitno da ona ima želju. Izvedba nije toliko bitna, ionako se radi “samo” o budućnosti nekoliko generacija…

Imam najozbiljniji dojam da je našoj ministrici dosadno. Ta žena donosi odluke na način iz kojeg se da zaključiti da u njenom ministarstvu ekipa većinu radnog vremena besciljno šeće hodnicima s rukama u džepovima… A kada ih se dvoje sretne, neugodnu tišinu prekinu nekakvim na licu mjesta i u polupanici smislenim “rješenjem” koje uvijek započinje sa: “Mogli bismo probati…”

Eto, doslovno tako zamišljam Ministarstvo znanosti i obrazovanja pod vodstvom Blaženke Divjak.

Nastavi čitati
Preporučamo
Komentiraj

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Više u kategoriji Ivan Pokupec

To Top